Budva je mjesto koje je jedan od centara crnogorskog turizma, starost grada od oko 2500 godina čini je jednim od najstarijih naselja na cijelom Jadranu. Pojas jadranske obale koji se prostire na 35 kilometara oko Budve naziva se Budvanska rivijera na kojoj se nalaze brojne predivne plaže i mali otoci. Na neke plaže je moguće doći samo brodovima. Tijekom dugih godina postojanja Budve, izmijenile su se razne kulture koje su gradile i oblikovale grad. Od starih Ilira i Grčke, preko Rimskog i Bizantskog carstva, do Habsburške monarhije i Kraljevine Italije, svaka od njih je ugradila svoj mali dio u ovaj povijesni grad. Stari dio grada Budve smješten je na stjenovitom poluotoku, i zaštićen je kamenim zidinama koje su stoljećima čuvale grad. Ulaz u grad je originalno bio na četiri strane sa vratima na svakoj, ali s vremenom je preostao jedan glavni ulaz sa zapada - „Porta di Terra Ferma“. Glavna gradska tvrđava je otprije poznata kao dvorac Svete Marije i okružena je 160 metara dugim zidinama. Najistaknutija građevina unutar dvorca je Austrijska kamena vojarna. Stari grad pretrpio je veliku štetu u potresu 1979. godine; popravak i rekonstrukcija trajali su osam godina (do 1987.), ali tragovi oštećenja sada su gotovo neprimjetni. Danas je vrhunska turistička atrakcija Budve, prepuna turista tijekom ljetnih mjeseci. Budvanske uske kamene ulice obložene su restoranima, kafićima, pubovima i trgovinama. Tijekom godine u Budvi se održavaju razni festivali, manifestacije i karnevali, koje turisti rado posjećuju. Budva je regionalno poznata kao jedan od glavnih gradova noćnog života istočnog Jadrana. Prve diskoteke u Budvi počele su se pojavljivati tijekom 1980-ih, kao plesni klubovi vezani uz hotele.
Kotor je obalni grad u Crnoj gori i nalazi se u osamljenom dijelu Bokokotorskog zaljeva. Stara mediteranska luka Kotor okružena je utvrdama izgrađenim u mletačkom razdoblju. Grad je bio dio venecijanske pokrajine Mletačke Republike od 1420. do 1797. godine. Četiri stoljeća mletačke dominacije dala su gradu tipičnu venecijansku arhitekturu, koja pridonosi tome da Kotor postane UNESCO- va svjetska baština. Kotor ima jedan od najbolje očuvanih srednjovjekovnih starih gradova na Jadranu i dvostruka je unescova svjetska baština: dio je Prirodne i Kulturo-povijesne regije Kotor i Venecijanskih obrambenih djela između 16. i 17. stoljeća: Stato da Terra – zapadni Stato da Mar. Dom je brojnih znamenitosti, poput katedrale Svetog Trifuna u starom gradu (izgrađena 1166. godine) i drevnih zidina koje se protežu 4,5 km neposredno iznad grada. Otočići Sveti Đorđe i Gospa od Škrpjela uz obalu Perasta također su među turističkim destinacijama u okolici Kotora.
Perast je stari crnogorski obalni grad u Boki Kotorskoj. Grad su osnovali Iliri i
dali su mu ime po lokalnom ilirskom plemenu – Pirusti. U knjigama se Perast prvi put
spominje 1336. godine kao malo ribarsko mjesto sa brodogradilištem, gdje je uvijek
bilo nekoliko trgovačkih i ribarskih brodova. Dolazak Mlečana u Perast rezultirao je
razvojem mjesta u grad. Za to vrijeme izgrađena tvrđava Svetog Križa i desetak
obrambenih kula. U gradu se sada nalazi 20 palača izgrađenih u baroknom stilu, 17
katoličkih i dvije pravoslavne crkve. Perast je također atraktivan zbog blizine
dvaju malih otočića: Sveti Đorđe i Gospa od Škrpjela (Stijena). Gospa od Škrpjela je
umjetni otok nastao predziđem stijena i potonućem starih i zaplijenjenih brodova
natovarenih stijenama. Na otoku se nalazi rimokatolička crkva Gospe od Škrpjela, a u
sklopu nje je muzej. Prema legendi, otočić su tijekom stoljeća izradili lokalni
pomorci koji su održali drevnu zakletvu nakon što su 22. srpnja 1452. na stijeni u
moru pronašli ikonu Bogorodice i djeteta. Po povratku sa svakog uspješnog putovanja
položili su kamen u zaljevu. S vremenom je otočić postupno izlazio iz mora.
Običaj bacanja stijena u more živ je i danas. Svake godine na zalazak sunca od 22.
srpnja održava se manifestacija „fašinada“, kada stanovnici uzimaju svoje čamce i
bacaju kamenje u more, proširujući površinu otoka. Za razliku od Gospe od Škrpjela,
Sveti Đorđe je prirodni otok. Na otoku se nalazi benediktinski samostan Svetog
Jurja, izgrađen u 12. stoljeću i groblje starog plemstva iz Perasta i dalje od
cijelog Boke Kotora. Pretpostavlja se da je upravo ovaj otočić bio inspiracija za
poznatu sliku Otok mrtvih umjetnika Arnolda Böcklina.
Skadarsko jezero je najveće jezero u Crnoj Gori i na Balkanskom poluotoku, površine 369,7 km². Dužina mu je 40 kilometara, a širina na nekim mjestima do 14 kilometara. Dubina od 4 do 6 metara. Prema godišnjim dobima mijenja veličinu, a vode prima iz mnogo rijeka. Otječe rijekom Bojanom u Jadransko more. Jezero je bogatom otocima kojih ima 50, a na nekima se nalaze povijesne tvrđave i samostani. Uz obalu jezera se nalaze mala naselja koja su poznata po predivnim prizorima prirode bogate raznolikim biljem i rijetkim pticama. Skadarsko jezero je jedino stanište pelikana na jugu Europe, a bistra voda je omogućila razvoj bogatog biljnog eko – sustava.
Herceg Novi nalazi se na izuzetno značajnom i atraktivnom geografskom prostoru između najviše planine dinarskog masiva, Orjena (1895 m) i ulaza u jedan od najljepših zaljeva svijeta, Boku kotorsku. Osnovao ga je bosanski ban i kralj u Bosni Tvrtko I. Kotromanić 1382. godine. Po osnivanju naselje je nazvano Sveti Stipan, a potisnut Osmanlijama, u tadašnju svoju tvrđavu povlači se hercegovački plemić herceg Stjepan Vukčić Kosača gdje umire 1466. godine. Od tada se naselje po njemu naziva Herceg-Novi. Arthur Evans spominje da "neki" ovaj grad 1878. godine nazivaju dalmatinskom Nicom. U gradu se nalazi 7 katoličkih i 5 pravoslavnih crkava, te 2 palače i 2 zadudžbine.
Ovaj nacionalni park formirali su ledenjaci, rijeke koje kroz njega protiču i podzemni potoci. Uz kanjon rijeke Tare, koji ima najdublje klance u Europi, guste borove šume ispresijecane su bistrim jezerima i sadrže širok raspon endemske flore. Unatoč brojnim atrakcijama, Durmitor je najpoznatiji po spektakularnim kanjonima draga, sušice, Komarnice i Tare, a potonji se ističe kao najdublji europski klanac. Durmitor je popularno turističko odredište, poznato po vrhunskim planinarskim, penjačkim, planinarskim i kanuing mogućnostima. Obližnji grad Žabljak primarno je crnogorsko skijalište. Osim izvanredne prirodne ljepote i fascinantne geološke baštine, Nacionalni park Durmitor dom je i impresivne biološke raznolikosti. Na razini staništa zaslužuje se spomenuti rijedak stari štand europskog crnog bora. U širem masivu Durmitor postoji više od 1.600 vaskularnih biljaka, a mnoge su rijetke i endemske vrste. Veliki sisavci uključuju smeđeg medvjeda, sivog vuka i europsku divlju mačku. Među 130 zabilježenih ptica su Zlatni orao, Sivi sokol i Capercaillie. Također se ističe bogata riblja fauna, koja uključuje ugroženi dunavski losos. U parku žive poljoprivrednici i pastiri, koji, tradicionalno koriste visinske livade kao ljetne pašnjake.
Cetinje je bivša kraljevska prijestolnica Crne Gore i mjesto je nekoliko nacionalnih institucija, uključujući službenu rezidenciju predsjednika Crne Gore. Grad počiva na maloj krškoj ravnici okruženoj vapnenačkim planinama, uključujući planinu Lovćen, legendarnu planinu u crnogorskoj historiografiji. Cetinje je osnovano u 15. stoljeću i postalo kolijevka kulture Crne Gore. Njezin status počasne prijestolnice Crne Gore posljedica je njezina nasljeđa kao dugovječnog bivšeg glavnog grada Crne Gore. Postoji pet republičkih institucija: Središnja narodna knjižnica Đurđe Crnojević, Nacionalni muzej Crne Gore, Arhiv Crne Gore, Republički institut za očuvanje kulturne baštine i Zetski dom Crnogorskog kraljevskog narodnog kazališta. Najstarija - i dugo vremena najvažnija - kulturna ustanova u gradu je samostan Cetinje. Cetinje je također sjedište Eparhije Crne Gore i Primorja Srpske pravoslavne crkve i Crnogorske pravoslavne crkve. Na potezu Cetinja se nalazi i Nacionalni park Lovćen na granici dvije sasvim različite prirodne cjeline, mora i kontinenta, Lovćen trpi utjecaje oba klimatska tipa. Poseban spoj životnih uvjeta uzrokovao je razvoj raznovrsnih bioloških sustava. Na području ovog nacionalnog parka značajnu vrijednost čini kulturno-povijesno nasljeđe. Svojevrstan arhitektonski relikt, vrijedan pažnje, predstavljaju čuvene lovćenske serpentine. Najmonumentalniji spomenik nacionalnog parka Lovćen je Njegošev mauzolej, podignut na Jezerskom vrhu, mjestu koje je ovaj istaknuti pjesnik i mislilac još za života izabrao za vječni počinak. Njegoš je još za života sagradio na Jezerskom vrhu kapelicu u kojoj je i pokopan.
U blizini mjesta Nikšić nalazi se najpoznatiji samostan u cijelom pravoslavnom okruženju: samostan Ostrog. Sagrađena je 1665. godine, s špiljskim crkvama Svete Bogorodice i Časnim križem. Samostan je podigao mitropolit Zahumlja i Hercegovine, Sv. Vasilije Ostroški. Sama pozicija ovog arhitektonskog čuda zahtijevala je izvanrednu vještinu majstora. Samostan Ostrog podignut je na brežuljku, u strmim planinama, na nadmorskoj visini od 900 m. Bijela je samostan doslovno izgrađen na zvjezdanoj pozornici i zaštićen je sa svake strane. Posebnost ovog hodočasničkog epicentra je u tome što se u špiljskoj ćeliji nalazi neumoljivo nesatruljeno tijelo svetog Vasilija Ostroškog, a pored čijeg života uvijek stoji redovnik, posvećen stalnoj molitvi. Samo jedan dan u godini, na Vasiljevdanu, svečano tijelo je u potpunosti otkriveno i može se vidjeti; na taj dan čeka se satima.
Najstariji do sada poznati spomen Nehaja je iz 1542. godine, gdje se u jednom dokumentu navodi kao Fortezza de Spizi - Spičanska tvrđava. Nehaj su ruševine grada nedaleko od grada Bar. Haj - Nehaj se nalazi na stjenovitom brdu (na 230 m nadmorske visine) malo povučen od mora ka planini Sozini. Vrlo je nepristupačan sa svih strana osim sa zapada, gdje se nalazi i ulaz. Kod samog ulaza, kod kojeg se mogu uočiti tri faze veće gradnje, naknadno je prizidana cisterna za vodu. Na najvišem mjestu brda, koja je u okviru grada, nalazi se crkvica svetog Demetrija zidana prije utvrde. Grad je predviđen za borbu vatrenim oružjem. Ima okrugle kule i dosta puškarnica iz kasnijih razdoblja. Nad skoro okomitim stijenama na krajnjem istočnom dijelu nalazi se barutana. Čitav južni, viši dio grada prema ulazu ispunjen je stambenim objektima.